Povijest Crne Gore

Tijekom stoljeca bogate i burne povijesti, Crna Gora je preživjela i uspjela postati jedan od najsvjetlijih primjera borca za vlastitu egzistenciju i slobodu. Kršcanska, islamska, ilirska, bizantska, turska i slavenska kultura tu su se integrirale i ucinile Crnu Goru raskrizjem kulture i povijesti.

Baš kao i priroda, tako i kultura Crne Gore je jako šarena. Mnogi ljudi su zacinili turbulentan život u Crnoj Gori, ali je konstantna borba za slobodom ostala dominantna kroz povijest. Svaki korak Crne Gore ce ispricati znatizeljnom putniku mnogo interesantnih prica pisanih tijekom raznih vremenskih razdoblja još iz rimskih vremena do modernog doba.

Nakon pada Rimskog carstva, Slavenski pretci današnjih Crnogoraca, koji su u 7. stoljecu prodrli na ova podrucja, ovladali su rimskm gradom Dukljom, te prihvatili kršcanstvo koje je vec nakon pada Rimskog carstva brzo dobilo prvenstvo u regiji.

U drugoj polovici 10. stoljeca tijekom vladavine Svetoga Vladimira osnovana je Duklja (Zeta) najstarija povijesna crnogorska država. Ona je ujedinila podrucje okolnih planina, Skadarskog jezera i dio obale Jadrnskoga mora. Duklja je 1040. dobila neovisnost, a 1077. proglašena kraljevsvom – postavši tako jedna od prvih neovisnih država n Balkanu.

Zbog zajednickih interesa i politickih prevrtanja, nakon smrti dukljanskih vladara Vladimira i obitelji Vojislavljevic, 1185. g za vrijeme vladavine pravoslavnog vladara Nemanje, Zeta( ex. Duklja) podpada pod dominaciju Bizanta s tim da nije izgubila status neovisne drzave. U 14. stoljecu pod vodstvom crnogorskih dinastija Balšica i Crnojevic, postala je neovisna feudalna država i lagano se širila boreci se neumorno s albanskim, kasnije turskim i venecijanskim vojskama.

Pod pritiskom jakih napada Turaka, tijekom vladavine dinastije Crnojevic, ljudi su se skupa sa obitelji Crnojevic povukli prema planini Lovrec. Ivan Crnojevic je izabrao Cetinje kao svoju bazu i dao izgraditi utvrdu i samostan. Na taj nacin Cetinje je postalo sinonim slobode drzave i duhovnosti. Đurad Crnojevic, sin Ivana Crnojevica, vladao je kratko vrijeme ali je ostavio neprocjenjivo bogatstvo za sobom. Za vrijeme njegove vladavine, 1493.g otvorena je prva tiskara na Balkanu, a godinu kasnije tiskana je prva knjiga “Oktoih”.

1496.g. Turci su preuzeli vodstvo nad Crno Gorom i pridružili je Skadarskoj provinciji. Nepoštivajuci tu cinjenicu, Crna Gora je zadržala visok stupanj autonomije, te 1645. u potpunosti vratila neovisnost.

Tada su biskupi, duhovne vode, preuzeli vlast i vodstvo u Crnoj Gori. Tada su državni organi upraljanja postali Opci crnogorski sabor i Skupština glavara, a rukovodenje na nižim razinama bilo je u rukama plemenskih zborova. 1697. Opci crnogorski sabor je unaprijedio Danila, rodonacelnika dinastije Petrovic, u biskupa. Tada se zapocela uspostava dinastije Petrovic, kao i njihova borba za jedinstvo crkve i države.

Petar Petrovic (1784-1830) je jedan od najpoznatijih licnosti Crnogorske povijesti. Pod njegovim vodstvom, Crna Gora je ojacala svoju neovisnost i nakon velikih pobjeda nad mnogobrojnim turskim vojskama, oslobodila se turskog utjecaja i dominacije. Ujedinio je crnogorske klanove, te ih doveo bliže priobalju koje je bilo pod utjecajem Austro-ugarske. Nasljednik Petara Petrovica je Petar II Petrovic Njegoš. On je bio izuzetan vladar, filozof i pisac. Za vrijeme njegove vlasti, ovaj velicanstven vladar, ustanovio je državne institucije, administraciju i državna tijela. Zadržao je poveznice s Rusijom i ukljucivao se cesto u borbu protiv Turaka. Napisao je mnoga književna djela, kao što su “Gorski vjenac” i "Luca mikrokozma", koja su ga proslavila u jednog od najpoznatijih književnika svijeta. Za vrijeme vladavine ovog velikana, ojacala je te formalno prepoznata suverenost Crne gore. Važna pobjeda nad Turcima u Grahov 1858. je pridonijela tomu.

Crnogorski narod, iako po broju vidno slabiji, dobio je znacajne borbe protiv Turaka. Za vrijeme vladavine prince i kralja Nikole, ta cinjenica onemogucila je Crnu Goru u ostvarenju nekih važnih politicki ciljeva. Pod njegovi vodstvom, ponovno je stecen Bar i Ulcinj, a time i dio Jadranske obale, takoder i Podgorica, Kolasin i Nikšic. Na Berlinskom kongresu, Can Gora je dobila punopravno internacionalno priznanje. Buduci da se Crna Gora jedina od Balkanskih zemalja uspjesno obranila od Otomanskog Carstva, impresionirala je Europu i postala kraljevstvu 1910.g.

20. stoljece predstalja težak period za Crnu Goru. Izgubila je neovisnost I nstala sa politicke karte Europe. Kada je poceo Prvi Svjetski Rat, Crna Gora se udružila se sa Srbijom i saveznickim snagama. 1916. nakon predaje Austro-ugarskoj, kralj Nikola je otišao u egzil. Neko vrijeme proveo je u Italiji, a zatim u Francuskoj. Pokušaji Kralja I njegove vlade da utjecu na dogadanja u Crnoj Gori nisu bili uspješni. Srbija je pripojila Crnu Goru 1918.g.,a time je Crna gora izgubila sve ono za što se stljecima borila; svoju državnost, vojsku i dinastiju.

Padom Kraljevine Jugoslavije pred fašistickom Njemackom u Drugom Svjetskom Ratu, Crna gora je ponovno dokazala da duh slobode njenih stanovnika nije izostao. 13.07.1941. veliki broj njenih gradana je stalo protiv talijanskog agresora.

Nakon Drugog Svjetskog Rata, Crna Gora je poboljšala svoj zakonski i državni status te postala jedna od 6 jednakih republika u jugoslavenskoj federaciji.

Nakon tubulentnih godina, na kraju 20. stoljeca, nakon raspada bivše Jugoslavije, Crna Gora je ostala ujedinjena sa Srbijom, pa su dvije republike osnovale državnu zajednicu Srbije i Crne Gore.

Vecina stanovništva je na referendumu 21.05.2006. glasovala za samostalu Crnu Goru. Na taj nacin Crna Gora je danas ponovno postala internacionalno priznata neovisna država.

 

Više o Crnoj Gori: